Pravilno održavanje oralne higijene osnovni je preduvjet za zdrave i lijepe zube, ali isto tako i za dugotrajnost protetskih radova.
Naime, ne održava li se oralna higijena na zadovoljavajućoj razini, bakterije koje nastaju u usnoj šupljini i ostaci hrane na površini zuba dovest će do stvaranja bijelih ili žućkastih mekih naslaga koje se vrlo lako uklanjaju četkanjem, a nazivamo ih dentobakterijskom plakom ili zubnim plakom.
Zubni plak, ako se ne ukloni s površine zuba, prvi je korak u nastanku karijesa, gingivitsa, pardodontitisa i kamenca.
Uz meke naslage vrlo često možete primijetiti i tvrde naslage krem-bijele, žute ili pak smeđe boje, koje prate rub zubnoga mesa te se ne mogu odstraniti četkanjem- riječ je o zubnom kamencu.
Zubni kamenac predstavlja mineralizirani bakterijski plak koji vrlo čvrsto prianja na površinu zuba, može se nalaziti iznad i ispod ruba gingive odnosno zubnoga mesa (supragingivalno ili subgingivno).
Gledajući cijelu usnu šupljinu, odnosno gornju i donju čeljust, najčešće ga nalazimo na unutarnjoj površni donjih prednjih zuba, te vanjskoj površini gornjih stražnjih zuba. Upravo u tom području nalaze se otvori velikih žlijezda slinovnica-parotidne i sublingvalne žlijezde.
Osim loše oralne higijene s posljedičnim nastankom i nakupljanjem plaka, stvaranju kamenca pogoduje i količina, sastav i konzistencija sline, položaj zuba u čeljusti (zbijeni zubi omogućuju lakše nakupljanje plaka i kamenca), određena genetska predispozicija za razvoj parodontoloških bolesti te jatrogeni čimbenici (greške od strane stomatologa) kao što su loše izrađeni ispuni i protetski radovi.
Zubni kamenac kao potencijalni problem – bolje spriječiti nego liječiti
Zubni kamenac sam po sebi ne stvara veći problem pacijentu, barem ne onaj glavni zbog kojega se većina pacijenata javlja stomatologu, a to je bol.
Isto tako zbog svoje lokalizacije u usnoj šupljini, često ne predstavlja veći estetski problem, te se u pacijentu ne razvija potreba za odlaskom stomatologu.
No, treba imati na umu da nešto što ne boli ili na prvu nije vidljivo, ne mora biti i bezazleno.
Naime, površina zubnog kamenca je hrapava i kao takva predstavlja idealnu podlogu za daljnje nakupljanje bakterijskog plaka, kojega je četkanjem puno teže ukloniti s takve površine nego li s glatke površine zuba na kojoj kamenac nije prisutan.
Dakle, na površini kamenca bakterije lakše prianjaju i teže se s nje uklanjaju, što sa sobom nosi dodatne negativne posljedice- povećava vjerojatnost nastanka karijesa, gingivitisa i parodontitisa, što u krajnjoj liniji, ne poduzme li se ništa, rezultira gubitkom zuba.
Upravo iz navedenih razloga doktori dentalne medinicne preporučuju čišćenje kamenca svakih šest mjeseci, po potrebi i svaka tri mjeseca.
Čišćenje kamenca bezbolan je zahvat koji se izvodi ručnim instrumentima ili strojnim ultrazvučnim ili piezo uređajima, nakon čega slijedi poliranje gumicama, pastama i četkicama.
Autor: dr. med. dent. Ivan Kustec