Obojenje zubi može biti unutarnje i vanjsko, može nastati tijekom ili nakon razvoja zuba.
Najčešći uzroci su antibiotici, starenje, česta konzumacija obojene hrane i pića ili pak genetika.
Ovisno o uzroku obojenja, razlikuju se tehnike izbjeljivanja, samo trajanje postupka, te koncentracija i vrste materijala koje se koriste.
Izbjeljivanje se s oprezom primjenjuje kod pacijenata s preosjetljivim zubima, kod trudnica i dojilja, kod teških pušača i djece.
Ne provodi se kod osoba koje boluju od bulimije i onih koji su alergični na neki od materijala za izbjeljivanje.
Za izbjeljivanje u stomatološkoj ordinaciji najčešće se koristi 30-35%-tni H2O2 (vodikov peroksid), te 10%-tni H2O2 za kućnu upotrebu, a uz kontrolu liječnika se koristi 16 i 10%-tni karbamidov peroksid.
Kako bi se promijenila boja zuba potrebno je promijeniti kemijsku strukturu pigmenta koji se nalazi u zubnom tkivu.
Aktivne molekule kisika koje se vežu na molekulu pigmenta mijenjaju strukturu pigmenta.
Prije postupka izbjeljivanja potrebno je očistiti meke i tvrde zubne naslage (kamenac), te ispolirati zube.
Najčešće se provodi intenzivno izbjeljivanje u ordinaciji.
Sredstvo se nanosi 3 puta po 15 min na vanjsku površinu zubi, a prethodno je potrebno zaštititi zubno meso i usne.
Za bolji učinak materijala za izbjeljivanje koristi se dodatni izvor energije – Zoom!
Lampa, zahvaljujući kojoj se ubrzavaju izbjeljujuća svojstva vodikovog peroksida te u kraćem vremenskom roku oslobađa kisik koji je zaslužan za promjenu boje zubi.
Prednost ove metode je ušteda vremena budući da se tretman provodi u jednoj posjeti.
Postoji mogućnost razvoja preosjetljivosti na hladno, pa pacijentu treba premazati zube preparatom na bazi kalcijevog fosfata (ACP), a gingivu oko zubi vitaminom E.
Postupak izbjeljivanja udlagom kod kuće rjeđe se koristi, najviše zbog dužeg trajanja postupka, ali rezultati izbjeljivanja su jednako dobri.
Prednost ove tehnike je korištenje materijala s manjom koncentracijom aktivne tvari.
Materijali koji se koriste u ovoj tehnici su 10%-tni vodikov peroksid ili 16%-tni karbamidov peroksid koji najčešće ne izaziva pojavu preosjetljivosti.
Udlaga s materijalom za izbjeljivanje koristi se 3-4 sata dnevno, a ako se koriste aktivne tvari niže koncentracije, moguće ju je nositi i po noći.
Udlagu i zube je potrebno očetkati i isprati nakon tretmana.
Zubi kojima je izvađen živac (avitalni zubi) često se obojaju viškom materijala za punjenje korijenskih kanala.
Zub može promijeniti boju (potamniti) i ako živac odumre (npr. udarac), a ne provede se postupak liječenja.
Najučinkovitija tehnika izbjeljivanja avitalnih zubi je unutarnje izbjeljivanje (walking bleach).
Uvjet za primjenjivanje ove tehnike je pravilno endodontski izliječen zub.
U walking bleach tehnici pasta za izbjeljivanje se ostavlja u zubu i zatvara privremenim ispunom, te se postupak ponavlja dok se ne postigne željeni učinak.
Moguće je pastama s višom koncentracijom aktivne tvari postići rezultat za 10 minuta, te u tom slučaju nije potrebno ostavljati materijal u zubu.
Sredstvo koji se najčešće koristi je 35%-tni vodikov peroksid.
Ova tehnika se može kombinirati s tehnikama za vanjsko izbjeljivanje zubi.
Učinci izbjeljivanja zubi razlikuju se od osobe do osobe, a mogu potrajati i više od 3 godine.
Učinak će biti bolji i dugotrajniji ako se izbjegavaju cigarete i obojena pića (crno vino, tamni sokovi, kava…).
Autor: dr. med. dent. Ivan Kustec
